Rijetko kada taj put potraje punih sedamnaest godina, a upravo toliko je vremena prošlo od projekta do završetka gradnje IOŠ/TŠ (Industrijsko-obrtnička škola i Tehnička škola) u Zadru, arhitekata Veljka Oluića i Tončija Žarnića. Sada kada je kuća napokon dovršena, jasno je vidljivo da je ta arhitektura 1987., jednako kao i danas bila okrenuta budućnosti, i nije slijedila prolazne trendove, što jest vrijednost i zadaća dobre arhitekture.Škola se vezuje na gradsko tkivo ugradnjom 12 metara širokog “piano disponibile”, otvorenog komunalnog prostora koji živi neovisan o školskom režimu kretanja i veza. To javno područje škole, artikulirano kao piano disponibile, proizlazi iz razumijevanja današnje nekartezijanske organizacije javnih prostora i potrebe korištenja energije suvremenog grada za nastanak spontanih kultura. Preko disponibila javnoj gradskoj upotrebi dostupni su dijelovi škole koji se mogu koristiti za potrebe gradskih programa: knjižnica, učionice za dopunsko obrazovanje odraslih, radionice, vježbalište itd. Arhitektonski sklop tvore 3 osnovna tijela (industrijsko-obrtnička škola, tehnička škola, radionice) i 1 ploha (piano disponibile): više krilo IOŠ okrenuto je prema ulazu i gradu, niže TŠ određuje dvorište i prati plohu piano disponibile. Teorijska premisa na kojoj je projekt nastao daleke 1987. godine, a koju je konačna realizacija 2004. godine, nedvojbeno potvrdila kao ispravnu, zaslužuje kao primjer vrhunske gradotvorne arhitekture, najvišu moguću ocjenu. Goran Rako, dia