Kuća nastaje iz ideje totaliteta koji se fraktalno rastače na manje segmente. Svaki od segmenata koji tvori kuću, iako specifičan u sebi sadrži karakteristike općeg odnosno ukupnog. Razumijevanje segmenta nije moguće bez shvaćanja cjeline, a cjelina je potpuno ovisna o svakom pojedinom segmentu. Nerafinirani početni volumen se skulptorskim manirom dubi i oblikuje dok ne postigne željenu formu reduciranu na esencijalno, bez ičeg suvišnog ili dodanog.

Projektiranje kreće od prostog geometrijskog tijela - polovine kocke. Ukorijenjena u neposredni okoliš, kuća se počinje modificirati. Polovina platonske kocke presijeca se dvjema osima dijeleći kvadrat na četiri kvadranta, a dodatnim dvjema osima izmaknutim iz centra formira se središnji 'križ' te dva unutarnja i dva vanjska prostora. Uspostavom osnovnih pravila građevina se počinje samostalno generirati. U središnji križ smještaju se svi služeći prostori, preostali unutarnji prostori postaju služene prostorije, a vanjski intimna dvorišta. Time se ostvaruje jasan međuodnos i međuovisnost pojedinih dijelova kuće te njene nutrine i vanjštine.

Otkrivanje započinje ulaskom u prednje dvorište. Prolaskom kroz 'kapiju' korisnik se zatiče u 'međuprostoru' gotovo samostanskog karaktera. Kružni otvor, porozna fasada, vegetacija te prozor kroz koji pogled prodire sve do stražnjeg dvorišta stvaraju niz istovremenih podražaja na korisnika. U tom trenu započinje proces razumijevanja kuće. Iz fantazmagoričnog vanjskog prostora korisnik zakorači u ulazni prostor koji služi kao fenomenološki 'prag' između unutarnjeg i vanjskog prostora.

Prošavši kroz njega dolazimo do centra dvoaksijalne simetrije građevine. Kuća se dijagonalno otvara prema nama. Iz prostora obgrljenog prirodnom svjetlošću i bojama nastavljamo u intimniji prostor stubišta. Dolaskom na kat kružni balkon s filigranskom metalnom ogradom poziva nas na posljednji korak u istraživanju kuće.

Trenutak maksimalne prostorne introvertiranosti još jednom je interferiran je sa momentom najveće ekstrovertiranosti. Ovo naglašeno ponavljanje istog scenarija u službi je upravo što boljeg razumijevanja konstrukta. Stupivši na kružni balkon shvaćamo da put završava na mjestu gdje je i započeo - u ulaznom dvorištu. No, iako se nalazimo na istom mjestu, naša percepcija kuće potpuno je izmijenjena, a ideja 'cjeline' puno razumljivija.