Dragomir – Maji Vlahović
Gledajući unatrag na razvoj moderne arhitekture pri pomisli na najljepša djela, često nam je prva misao obiteljska kuća. Zato i ne čudi što se razvoj ideja i teorija u arhitekturi tipično demonstrira kroz projektiranje obiteljske kuće, one su naime esencija arhitekture. Dragomir – Maji Vlahović cijeli se radni vijek primarno bavi projektiranjem malih obiteljskih kuća.
Arhitektonski integritet arhitekta Vlahovića sazdan je od pomnog promišljanja biti arhitekture, prostora, čovjeka i gotovo poetičnog, osjećajnog poimanja njihove neodvojivosti. Vlahović slijedi racionalističku tradiciju velikana moderne arhitekture iz sredine prošlog stoljeća što je vidljivo već na njegovim prvim realizacijama sedamdesetih godina. Međutim, isto tako stvara svoj vlastiti mikrokozmos utemeljen u umjetnosti i suvremenoj arhitektonskoj misli, neprestano svjestan visoke društvene odgovornosti koju ima arhitektura. Živi i djeluje na periferiji, i to ne samo onoj teritorijalnoj koja označava udaljenost od centra, već i na onoj koja prepoznaje fenomen hrvatskog kulturnog prostora od najranijih dana upravo kao komparativnu prednost i u našem vremenu. Svjestan je tradicije kao polazne točke za kreaciju, a japanska prostorna koncepcija arhitektu je predmet stalnog interesa.
Vlahovićevu arhitekturu odlikuje konceptualna promišljenost i strukturalna legitimnost u odnosu na medij i kontekst u kojem gradi, i to u najširem smislu riječi. U svom radu pokazuje veliku osjećajnost i vještinu prema oblikovanju svakog detalja; od konstruiranja otvora u zidu, odnosa prema orbiti sunca, zato jer on na kuću gleda kao na gesamtkunstwerk. Osobitu pažnju posvećuje prijelaznim prostorima, spoju unutarnjeg i vanjskog prostora, što je možda najljepše vidljivo na antologijskoj Crnoj kući za koju je dobio i Veliku nagradu Zagrebačkog salona, ali i na Indigo plavoj kući, kućama Lindić, Profeta, Gajski Petercol, Benkotić, Kramar…
Prostori koje stvara ne nude jednoznačni odgovor na trenutačne zahtjeve, već višestruku interpretaciju kroz vrijeme. Slobodno se može reći da pri konstruiranju arhitekture slijedi Louis Kahnovu misao da arhitektura proizlazi iz stvaranja prostorije. Arhitektura nije ništa više nego vježba ljudske težnje da definira jasne granice u beskonačnom prostoru koji nas okružuje. Postavljene granice su prostorija.
Sintezom zagrebačke moderne, koju smatra kontekstom, nasljeđem građanske stambene kulture, te umijećem rješavanja projektantskog zadatka stvara antologijska djela. Dragomir – Maji Vlahović, kako sam kaže, učitelj i povremeno komorni arhitekt, također je dugogodišnji profesor na Arhitektonskom fakultetu na Katedri za projektiranje gdje je ostavio neizbrisiv trag na mnoge generacije studenata Zagrebačke škole arhitekture. U potpunosti posvećen svom pozivu mnogim je studentima bio, i još uvijek jest, velika inspiracija pri otkrivanju arhitekture.
BIOGRAFIJA
Rođen 1945. godine u Zagrebu. Nakon završene gimnazije u Samoboru upisuje Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu 1964. godine. Diplomirao 1970. u klasi prof.dr.M.Begovića. Postdiplomski studij završava 1985. godine na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu. Od 1976. vodi samostalni projektni biro u Samoboru. Na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu asistent postaje 1981., a zvanje redovitog profesora dobiva 2006.
Redoviti je član Društva arhitekata grada Zagreba, Hrvatske komore arhitektata, ULUPUH-ove Sekcije za arhitekturu sa statusom slobodnog umjetnika.
Objavljuje znanstvene radove, eseje i studije u stručnim časopisima te drži javna predavanja.
Sudjelovao je na brojnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu.
REALIZACIJE
• Polihromna aplikacija (12 pročelja), Samobor 1973.
• Dvojna obiteljska kuća Vibovec/Wiesner, Samobor 1976.
• Obiteljska kuća Boranić, Samobor 1977.
• Obiteljska kuća Majnarić, Samobor-Hrastina 1977.
• Obiteljska kuća J.Kovač, Samobor- M.Rakovica 1978.
• Obiteljska kuća Lindić, Samobor 1978.
• Obiteljska kuća F.Kovač-Zoya, Samobor 1979.
• Obiteljska kuća Profeta, Samobor 1982.
• Obiteljska kuća Gmaz, Samobor 1982.
• Poslovno-obiteljska kuća Mikek, Samobor-Farkaševac 1984.
• Obiteljska kuća Raubar-Kolovrat ( ‘Crna’), Zagreb-Srebrnjak 1988.
• Obiteljska kuća R.Benkotić, Zagreb-Lučko 1989.
• Obiteljska kuća A.Benkotić-Kobas, Zagreb-Lučko 1992.
• Obiteljska kuća sa tri stana Pavić, Zagreb-Vrhovec 1995.
• Obiteljska kuća sa tri stana Tomljenović-Marcijuš (‘Indigo-plava’), Zagreb-Vidikovac 1995.
• Obiteljska kuća Gajski, Samobor 1997.
• Obiteljska kuća Ferjanič, Samobor 1998.
• Obiteljska kuća Kramar (‘Monokromna siva’), Zagreb-Šestinski dol 2002.
INTERIJERI
• Adaptacija i uređenje interijera kurije Raubar, Sežana 1974.
• Caffe ‘Pri Štefu’, Samobor 1973.
• Adaptacija i uređenje interijera obiteljske kuće Raubar, Zagreb-Pantovčak 1976.
• Supergrafika Vasarely-a u interijeru Samoborske banke, Samobor 1976.
• Adaptacija i uređenje interijera kuće za odmor Raubar-Kolovrat, Zadar-Bibinje 1982.
• Adaptacija i uređenje interijera stambenog prostora obitelji Horvat, Samobor 1982.
• Adaptacija i uređenje interijera stambenog prostora u Hercegovačkoj ulici, Zagreb 1983.
• Adaptacija i uređenje interijera stambenog potkrovlja u Badalićevoj ulici, Zagreb 1994.
PROJEKTI
• Obiteljska kuća Andrašec, Samobor 1977.
• Obiteljska kuća Jednačak, Samobor 1979.
• Obiteljska kuća Paar, Samobor 1982.
• Obiteljska kuća Stipetić, Samobor 1990.
• Poslovno-stambeni objekt D.Sambol, Samobor 1997.
• Obiteljska kuća Vlahović, Samobor 1997.
• Obiteljska kuća Štahan, Zagreb 1999.
• Obiteljska kuća Česi, Samobor-Strmec 1999.
MEĐUNARODNI NATJEČAJNI PROJEKTI
• Tokyo International Lighting Design Competition: “Lighting for northern lands” 1977.
• Shinkenchiku Residential Design Competition: “Comfort in the metropolis” 1977.
• Tokyo International Lighting Design Competition: “Total residential lighting system for high-quality living”1979.
• Progressive Architecture Conceptual Furniture Competition, New York 1981.
• Shinkenchiku Residential Design Competition: “Dwelling with historicism and localism” 1983.
• Shinkenchiku Residential Design Competition: “A style for the year 2001.” 1984.
• Shinkenchiku Residential Design Competition: “Bulwark of resistance” 1985.
• “A house for today” Architectural Design Magazine International Competition 1986.
• Shinkenchiku Residential Design Competition: “The Japanese house today” 1987.
• Central Glass International Architectural Design Competition “Glass house 2001”, Tokyo 1990.
• Shinkenchiku Residential Design Competition: “Another glass house” 1991.
• Olimpiada Cultural, Barcelona ’92 International Architecture and town planning prize competition 1992.
NAGRADE
• 1977. POČASNA NAGRADA na Tokyo International Lighting Design Competition: “Lighting for northern lands”
• 1988. PRIZNANJE 23.Zagrebačkog salona za natječaj “Japanska kuća danas” i za doprinos istraživanju problematike suvremenog stanovanja
• 1991. VELIKA NAGRADA 26.Zagrebačkog salona za Obiteljsku kuću Raubar-Kolovrat u Zagrebu