Ovim izuzetnim arhitektonskim ostvarenjem autori su pokazali kako je moguće i sadržajno promijeniti naslijeđeni, hermetički kontekst pretvarajući ga u prepoznatljivu i otvorenu strukturu lišenu hijerarhijske ukočenosti. Dogradnja Tehničkog fakulteta u Rijeci autora S.Randića i I. Turata pokazuje evidentnu namjeru transformiranja anonimne i anemične tipološke matrice postojeće zgrade u prostore dinamičnijih protoka, transfera i miješanja različitih programa i informacija. Dogradnja se realizira kao ekstenzija koja pragmatično popunjava razvedenost „dvorišne“ strane. Stvara se novo pročelje, jednostavne, gotovo kontejnerske, interpretacije, koja sugerira efikasnost izgrađenih sadržaja i odsutnost reprezentativnog eksponiranja. Vještom interpretacijom i manipulacijom materijalima (metal, kopilit, crno zatamnjeno staklo), minimalističkom obradom partera i naglašenim spojem sa zgradom nasuprot afirmira se dosad inferiorni prostor između postojećih zgrada. Veza sa nasuprotnom zgradom ostvarena je hipertrofiranim, u dvije etaže „naseljenim“, spojni mostom koji jasno pokazuje njezinu pripadnost cjelini.Unutrašnjost je definirana pročeljem postojeće kuće i nizom interpoliranih vertikalnih prodora (svjetlika). Novi prostor, neopterećen je horizontalnim komunikacijama (koriste se komunikacije u postojećoj zgradi) što omogućava veću transparentnost i naglašava povezanost s vitalnim javnim sadržajima (auditorij, studentski restoran). Na dodiru različitih karaktera i struktura nastaju autentični prostori. Prostorna složenost i jednostavna, reducirana upotreba materijala dosljedno je primijenjena i u unutarnjem prostoru.Ovim izuzetnim arhitektonskim ostvarenjem autori su pokazali kako je moguće prostorno i sadržajno promijeniti naslijeđeni, hermetični kontekst pretvarajući ga u adekvatnu, prepoznatljivu, otvorenu strukturu lišenu pretencioznosti i hijerarhijske ukočenosti.