Životni put i opus arhitekta Branka Kincla (Zagreb, 1938.) predstavljaju jedinstvenu pojavnost na hrvatskoj arhitektonskoj sceni. Iz opusa, koji je nastao u razdoblju od gotovo pedeset godina, može se iščitati jedinstven raspon razina i područja arhitektonskog djelovanja: stručni, nastavni i znanstveno-istraživački rad, prostorno, urbanističko i detaljno planiranje, projektiranje i realizacija stambenih, poslovnih i javnih zgrada, zgrada za sport, gospodarskih pogona i zgrada, aerodroma, interijera, i dr. Njegova djela treba promatrati komparativno, u širem kontekstu, kako bi se uočila kompleksnost promišljanja arhitektonsko-urbanističkog stvaralaštva i osobnost u pristupu projektiranju.

Kao urbanist posebno se bavio oblikovanjem grada Zagreba, zaštitom spomeničke baštine i planiranjem prometa, te metodologijom i organizacijom rada Urbanističkog zavoda grada Zagreba, radeći, među ostalim, kao član autorskog tima na izradi GUP-a grada Zagreba (1970.), kao voditelj tima PUP-a centra grada Zagreba -Donji grad i Trnje (1973.) i dr.

Iz brojnih realiziranih projekata potrebno je izdvojiti stambene zgrade: Mlinarska 14, Zamenhoffova 24, Petrova 1, stambeno-poslovne zgrade Republike Austrije 5, 7 i 9, Trg V. Mačeka 7, višestambene zgrade na Klaki, zgrade u bloku Zvonimirova-Šubićeva-Tuškanova-Martićeva, zgrade za znanstvene novake na Borovju; zatim javne zgrade i zgrade za sport: Dom zdravlja Centar u Runjaninovoj (s D. Juračić), Teniski centar Tuškanac, „Centar Kaptol“, Nova Ves – Tkalčićeva (s „Plan d.d.“), djelomično izveden projekt Stadiona „Dinamo“ u Maksimiru (s N. Filipović); te gospodarske/poslovne zgrade: Komercijalno-distributivni centar TDR u Osijeku i Tvornica duhana Rovinj u Kanfanaru.

Jednako impresivan je i popis nerealiziranih projekata, studija i natječajnih radova, od kojih se ističu: projekt škole sa sportskom dvoranom u Novskoj (1987.), prostorna koncepcija Pomorsko-cestovnog tunela Savudrija – Grado (1996.), projekt Centra za edukaciju, radnu terapiju i rehabilitaciju gluhoslijepih osoba „Dodir“, Zagreb (2003.-2005.) te natječajni radovi za urbanističko – arhitektonska rješenja: „Ban centar“, Zagreb (2007.), „Arena Zagreb“, Zagreb (2007.), Gradski stadion na Kajzerici, Zagreb (2008.), most „Bundek“ (s J. Radić), Zagreb (2008.) te Centar Draga, Šibenik (2009.).

U Zavodu za arhitekturu, kao voditelj grupe bavi se metodologijom i organizacijom rada te razvojem primjene računala u urbanističkom i arhitektonskom projektiranju, provodi praksu projektiranja sa studentima viših godišta i mladim diplomiranim arhitektima.

U znanstveno-istraživačkom radu sudjeluje sa dvadesetak objavljenih stručnih radova, posvećen je temi stanovanja te temi upotrebe računala u arhitektonskom projektiranju, 2002. osniva sa doc. A. Delić novi izborni predmet „Virtualnost u stambenoj arhitekturi“.

Opus arhitekta Branka Kincla nudi mnoge značajne odgovore na pitanja kontekstualizma, uklapanja i morfologije, uz uvijek prisutnu dozu svježine i inovativnosti, suvereno upotrebljavajući novine koje su u arhitekturu unijele informatičke tehnologije. Riječ je o opsežnom opusu iz kojeg je teško izdvojiti jedno djelo kao „ono“ posebno, jedinstveno i ispred svih. Karakteristično obilježje njegova rada jest ozbiljan pristup urbanizmu kojem je posvetio rano razdoblje svoje karijere, što se može iščitati u većini radova kao dodatna kvaliteta i prepoznatljiv stav arhitekta koji razmišlja o prostoru, vodi računa o prošlosti, čvrsto je oslonjen u sadašnjosti (suvremenosti), a okrenut je budućnosti.