AUTOR(ITET)

„Postoje li u arhitekturi autorska prava?“ zapitao se šezdesetih godina prošlog stoljeća Vladimir Turina u svom polemičkom tekstu objavljenom u tjedniku Telegram.

Suočeni s lošim praksama i danas postavljamo isto pitanje: „Može li investitor vlastitom inicijativom i vlastitim kriterijem na jednom cjelovitom arhitektonskom djelu promijeniti projektanta i dovršiti objekt izvan cjeline idejnog projekta?“[1].

Arhitekt/autor gradi svoju društvenu ulogu i gospodarski status upravo vlastitim strukovnim autoritetom.  Riječi autor i autoritet dijele korijen iste latinske riječi (lat. auctor), koja označava stvaratelja nekog djela te prava koja mu samim time i pripadaju. Svako arhitektonsko djelo koje ima elemente inovativnosti i originalnosti autorsko je djelo – „sviđalo“ nam se ono ili ne.

Autorstvo u arhitekturi danas je složena tema unutar koje se moraju uravnotežiti interesi pojedinca i interesi društva, izražaji autora i potrebe investitora [2]

Tema je to koja se dotiče temelja našeg profesionalnog djelovanja.

Autorski impuls/kreativni nagon, osnovna je motivacija koja pokreće arhitektonsko stvaralaštvo, a zaštita djela zasnovanih na našim idejama – od skice pa do zahvata u prostoru – preduvjet je uspješnoj arhitekturi. Zaštita autorskih prava doprinosi razvoju kreativne i inovativne arhitekture, a samim time i zadovoljnijeg društva. Jačanje „autorskog pristupa“ vodi prema angažiranom djelovanju arhitekata čime se ostvaraju preduvjeti za odgovoran, kvalitetan i održiv izgrađeni okoliš.

Od graditeljskih načela antike, preko kolektivnog autorstva majstora graditelja gotičkih katedrala i idealnog renesansnog arhitekta, sve do suvremenih arhitektonskih djela nastalih u vremenu digitalnih alata i tehnologija – odnos autorstva i arhitekture odražava društvene dosege pojedinog vremena. Gdje se nalazimo danas?

Prije gotovo 20 godina, Hrvatska komora arhitekata i inženjera u graditeljstvu objavila je niz stručnih članaka i obrazloženja vezanih uz autorska prava arhitekata. Mnoge teme i pitanja još su uvijek aktualni: „Je li baš svako djelo svakog arhitekta autorsko djelo arhitekture? Naravno, svaki je autor sklon vjerovati da jest… Jesu li arhitekti u zaštiti svojih autorskih prava kočnica tržišno orijentiranom društvu? Odgovor je — odlučno ne! Arhitekti stvaraju prostorni okvir za razvoj svakog društva, pa tako i tržišnog“ [3].

Od tada pa sve do usvajanja novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima[4] 2021. godine nije bilo značajnijeg pomaka u razumijevanju važnosti autorsko-pravne zaštite djela arhitekture. Tijekom prošlih nekoliko godina Udruženje hrvatskih arhitekata u suradnji s Hrvatskom komorom arhitekata i ostalim strukovnim organizacijama, intenzivno se bavilo temom zaštite autorskih prava u arhitekturi. Suradnjom s izrađivačem zakonodavnog okvira, ostvaren je velik iskorak u razumijevanju i zaštiti autorsko-pravnih specifičnosti arhitektonskih djela. 

Pred vama je sveobuhvatno pravno mišljenje o autorskim pravima u arhitekturi koje je priredila voditeljica izrade novog zakona i redovita profesorica na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu dr.sc. Romana Matanovac Vučković – obavezno štivo za sve arhitekte i autore.

Nakon ljetne stanke najavljujemo Stručni skup o autorskim pravima u arhitekturi s ciljem edukacije strukovne zajednice i informiranja šire javnosti.

Roman Šilje, Udruženje hrvatskih arhitekata

Poveznica na pravno mišljenje

---

[1] Turina, Vladimir. “Postoje li u arhitekturi autorska prava” Telegram, br 4., 8. ožujka 1963.

[2] Matanovac Vučković Romana, „Izražaj, a ne ideja“, Pravno mišljenje, srpanj 2023.

https://arhitekti-hka.hr/files/file/vijesti/2023/RM_AUTORSKO_PRAVO_PRAVNO_MISLJENJE.pdf

[3] Knifić Schaps Helena, Autorska prava arhitekata, Glasilo hrvatske komore arhitekata i inženjera u graditeljstvu br 15., travanj 2004.

https://arhitekti-hka.hr/files/file/komora/izdanja/glasilo/15.pdf

[4] Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima

https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2021_10_111_1941.html