Rekonstrukcija i dogradnja kuće u zagrebačkoj Petrovoj ulici 140 projektirana je i građena sa željom za stvaranjem novih stambenih prostora uz optimalno poštivanje zatečenog stanja, a pritom ne vodeći se datim prostorno-planskim pomagalima o maksimalnoj izgrađenosti prostora. Poštujući zatečeno, vraćajući uništeni dignitet nekad stambeno i prostorno ujednačene ulice koja spaja grad s maksimirskom šumom te vjera u suvremene tehnologije, kazalo su pri iščitavanju ovoga hrabrog projekta. Dualitet zatečenoga i novonastaloga započinje obostranom simpatijom koja u konačnici postaje ljubavni odnos upisanim istim kućnim brojem. Taj odnos pokriva njihove stanare. Skriva njihove priče u debljini starih i novonastalih zidova. Balansira između metalne geometrije panela fasadnog platna i taktilnog oplošja unutrašnjosti prerezane otvorima kao svjedocima. Poklanja im toplinu i svjetlo. Pogled u nebo, na ulicu i dvorište. Poštujući postojeća stabla breza. Pokušava nositi svoju ulicu, kao što ulice nose svoj grad. Iza svake poetike uvijek stoji snažna gesta skrivena u svojoj iskrenosti i jasnoći. Odabir lake čelične montažne varijante građenja determiniran je zahtjevima potresne stabilnosti, niske cijene i brze izvedbe. Njena estetika proizlazi iz etike građenja i nikad kao danas ne propituje naš odnos prema stanovanju u vremenu nadolazeće neimaštine, razornog potresa te potrebe brzog ostvarenja novih boravišta na manjkavoj supstrukciji. Neka nam ovaj projekt postane paradigmatski primjer kako brzo i lako možemo doći do toliko željenoga stambenog prostora usprkos potresima, pandemijama, povijesnim diskontinuitetima i kontinuiranoj krizi skrivenoj u dobro izdizajnirano korporativno blještavilo, umotano u našu arhitektonsku stvarnost. Zato nam treba iskrenost i optimizam ovoga naizgled malog projekta koji nam ulijeva nadu u normalan život i prostor za stanovanje vrijedan svakog pojedinca.