Villa u pogledu sagrađena je po dócima starog maslinika između drevnog karavanskog puta i neformalne piazze pred romaničkom crkvom svetog Jakova. Stoga je njen oblik terasast, stisnut između maslina i suhozida. Smještena je na rubu prirodnog amfiteatra, odsječka elipse s villom u jednom, a Dubrovnikom u drugom fokusu. Glavni ulaz je s najviše točke terena, vrtom kroz ustakljeni ulazni paviljon u silaznu meandrirajuću sekvencu s veličanstvenim pogledima koji se otvaraju na sve strane. Centar kompozicije je platforma iza bazena izdignuta nad okolinom, izložena suncu i prizoru ali zaštićena od pogleda. Četverorazinski volumen organiziran je oko tog ovorenog središta s krovnim plohama kao sustavom vanjskih rampi koje se obrušavaju prema pogledu i okreću od njega. One nadograđuju formaciju reljefa prirodnom logikom poljoprivrednih, infrastrukturnih ili vojnih konstrukcija ne suprotstavljajći mu se nego rastući iz njega i prodirući u pogled poput Dubrovačkih zidina. Ni jasne granice niti jednoznačne hijerarhije među unutrašnjim i vanjskim prostorima nema, ona je posredno određena mjestom u pogledu u kojemu je villa projektirana. Ovisno o dobu dana i godine i vremenskim prilikama, moguće je istodobno korištenje ville oko različitih središta. Zimska oluja na moru djeluje uzvišeno od iza velikih staklenih pregrada, a boje sutona mijenjaju se s godišnjim dobima od narančaste u kolovozu do ljubičaste, skoro modre u hladnim zimskim mjesecima. Činjenica da je veliki dio volumena građevine ukopan u stijeni iskorištena je za provjetravanje i prirodno održavanje ugodne temperature. Vrt je uređen na dócima i zasađen mediteranskim i egzotičnim biljkama koje će u vlažnom dubrovačkom podneblju brzo narasti i povezati villu s neposrednim okolišem te cjelinom dubrovačkog uzgojenog krajolika.