"Rješenje stambenog prostora stiješnjenoga između ‘živca’, postojećih povijesnih građevina i strmoga pristupnog puta kao da je potpuno oslobođeno proizvoljnosti i viškova, u prostornom ili materijalnom pogledu. Unutar potpuno zadanih tlocrtnih i visinskih kontura rješenjem je stvoren neočekivan, topao i bogat stambeni prostor, razveden i cjelovit, pažljivo nijansiran između zajedništva i privatnosti. Vanjski prostor kolno-pješačkoga pristupnog puta i mjesta susreta sa susjedima postupno se pretapa u poluzatvoreni i ozelenjeni atrij, koji se nadalje razvija, ispunjava dnevnom svjetlošću i zelenilom unutrašnji prostor boravka, prijema, blagovanja i kuhanja. Slična se gradacija ostvaruje i na gornjoj razini gdje se stražnje dvorište, voćnjak i povrtnjak uvlače pod natkrivenu terasu, koja pak čini nastavak i sastavni dio dnevnog prostora boravka, rada i druženja. Karakter interijera uvelike je definiran gradbenim materijalom novoga stambenog prostora – drvenom nosivom konstrukcijom, drvenim oblogama, podovima, vanjskim i unutrašnjim stolarskim stavkama. Osim topline i udobnosti stambenog prostora, navedenom materijalnošću stambene dogradnje ostvarena je jasna diferencijacija suvremene intervencije od postojeće povijesne građevine. Na taj način dva dijela stambenog prostora, iako funkcionalno potpuno isprepletena, zadržavaju taktilnu i vizualnu heterogenost, u kojoj iščitavamo poštivanje i zaštitu graditeljske baštine, uz usvajanje i ostvarivanje svih kvaliteta suvremenoga životnog prostora." Vjekoslav Gašparović