Providurova palača

Nagrada Viktor Kovačić za najuspješnije ostvarenje u svim područjima arhitektonskog stvaralaštva u 2021.

Foto: Bosnić+Dorotić
Foto: Bosnić+Dorotić
Foto: Bosnić+Dorotić
Foto: Bosnić+Dorotić
Foto: Bosnić+Dorotić
Foto: Bosnić+Dorotić

Autori:

Iva Letilović
Igor Pedišić

Tvrtka:

AB forum

Projektni tim:

Iva Letilović (arhitektura), Igor Pedišić (arhitektura), Berislav Medić (konstrukcija), Marinko Zečević (strojarstvo), Srećko Stavnicki (elektroinstalacije), Sanjin Stošić (voda i kanalizacija), Josip Radeljić (požar)

Suradnici:

Ante Grbić , Luka Fatović

Investitor:

Grad Zadar

Izvođač:

Krekić Avangard

Godina početka projektiranja:

2011

Godina dovršetka projektiranja:

2014

Godina početka gradnje:

2019

Godina dovršetka gradnje:

2021

Površina obuhvata:

5.000 m2 m2

Ukupna tlocrtna površina:

5.000 m2 m2

Program / vrsta:

Kultura

LOKACIJA:

Zadar, Trg Petra Zoranića

Obrazloženje stručnog žirija:

Parazitska struktura implementirana je u unutrašnjost Providurove palače, prethodno ogoljene do svoje konstruktivne osnove. Nova struktura – razgranate forme, očišćena od suvišnih detalja – uvlači javni prostor u svoje prizemlje, gdje nailazimo na sudar slojeva i spoj svjetova: novoga i povijesnoga. U kontinuitetu s prethodno izvedenom Kneževom palačom, Providurova palača postaje novo mjesto susreta i kulturnih zbivanja. Suptilnost implementacije parazitske strukture u tkivo sklopa palače očituje se umnogostručenim fenomenološkim aspektima. Ono što je gradbeno, ujedno je i arhitektonsko, a izraženo je u trijadi: konstrukcije, materijalizacije i prostornosti. Kretanje nikad nije pravocrtno, nego asocijativno, navodeći korisnika na kontinuirano istraživanje prostornih fenomena, ritmičnosti ambijentalnih vrijednosti i mogućih sadržaja. Asketski materijalizirana parazitska struktura postaje medijator nove namjene – izložbenih postava i različitih događaja – novog sagledavanja grada te, konzolnim istakom kao prostornim klimaksom, iščitavanja crvenila „petih“ fasada povijesne jezgre Zadra. Taj istak, u svojoj nenametljivoj apstrakciji, lucidno „skriva“ svu prateću i neophodnu infrastrukturu; onu koja postaje motor projekta i njegovih budućih namjena, pa tako „paradigmatski“ otvara put budućim sličnim projektima. „Paradigma“ nije vidljiva samo u svojoj arhitektonskoj prirodi, nego i u uspješnoj komunikaciji svih aktera projekta: arhitekata, konzervatora, predstavnika gradskih institucija, izvođača radova i ostalih sudionika, te čini tipološki iskorak u kojem se isprepleću kultura i svakodnevica javnog života.

O projektu (tekst autora):

Providurova palača, zajedno s Kneževom, postupno raste i kontinuirano se transformira od 13. stoljeća do danas. Nakon drugog svjetskog rata Kneževa palača postaje u kulturni centar, dok je Providurova palača dom raznih gradskih institucija i civilnih udruga. Razaranjem u Domovinskom ratu na tri desetljeća prekida se život Kneževe palače, a Providurova gubi sadržaje i postaje ruina. Nova namjena Providurove palače je muzejska, koncertna i knjižnička s ambicijom da u simbiozi s već obnovljenom Kneževom palačom ponovno postane kulturno središte. Zahvaljujući višestoljetnim pregrađivanjima, rekonstrukcijama i dogradnjama sukladno potrebama mnogobrojnih i heterogenih korisnika, prostori palače su poprimili labirintski karakter koji se poput zamršenog klupka vune, osim po horizontali, proteže i po vertikali. Ovim projektom prostori palače očišćeni su do svoje konstruktivne osnove uz čuvanje malobrojnih povijesnih artefakata, uključivo i  neočekivanu čeličnu strukturu iz 19. stoljeća. Povijesna okamina priključuje se na aparate koji je održavaju na životu a u krovove se utiskuje čelični konstrukt, tehnološka i komunikacijska kralježnica projekta. Parazit prožima, integrira i oživljava povijesnu strukturu omogućavajući nesmetanu komunikaciju  skrivajući u svojem konstruktivnom dijelu svu tehnološku opremu nužnu za život obje palače. Peto pročelje s dominantno crvenim krovovima ostaje netaknuto. Nosiva čelična rešetka  fizički povezuje razdvojene dijelove Providurove palače, nosi komunikacijski hodnik kao i translucentni pokrov novonatkrivenog atrija pretvorenog u glavni ulazni prostor. Nosi i glavna stubišta  kojima započinjemo kretanje kroz kuću istovremeno čuvajući cisterne u podzemlju atrija koje su dobile novu funkciju. Komunikacijski parazit omogućuje panoramski pogled na grad a istovremeno omogućava svoju ekstenziju te povezivanje potencijalnih novih sadržaja kompleksa u budućnosti.