Providurova palača, zajedno s Kneževom, postupno raste i kontinuirano se transformira od 13. stoljeća do danas. Nakon drugog svjetskog rata Kneževa palača postaje u kulturni centar, dok je Providurova palača dom raznih gradskih institucija i civilnih udruga. Razaranjem u Domovinskom ratu na tri desetljeća prekida se život Kneževe palače, a Providurova gubi sadržaje i postaje ruina. Nova namjena Providurove palače je muzejska, koncertna i knjižnička s ambicijom da u simbiozi s već obnovljenom Kneževom palačom ponovno postane kulturno središte. Zahvaljujući višestoljetnim pregrađivanjima, rekonstrukcijama i dogradnjama sukladno potrebama mnogobrojnih i heterogenih korisnika, prostori palače su poprimili labirintski karakter koji se poput zamršenog klupka vune, osim po horizontali, proteže i po vertikali. Ovim projektom prostori palače očišćeni su do svoje konstruktivne osnove uz čuvanje malobrojnih povijesnih artefakata, uključivo i  neočekivanu čeličnu strukturu iz 19. stoljeća. Povijesna okamina priključuje se na aparate koji je održavaju na životu a u krovove se utiskuje čelični konstrukt, tehnološka i komunikacijska kralježnica projekta. Parazit prožima, integrira i oživljava povijesnu strukturu omogućavajući nesmetanu komunikaciju  skrivajući u svojem konstruktivnom dijelu svu tehnološku opremu nužnu za život obje palače. Peto pročelje s dominantno crvenim krovovima ostaje netaknuto. Nosiva čelična rešetka  fizički povezuje razdvojene dijelove Providurove palače, nosi komunikacijski hodnik kao i translucentni pokrov novonatkrivenog atrija pretvorenog u glavni ulazni prostor. Nosi i glavna stubišta  kojima započinjemo kretanje kroz kuću istovremeno čuvajući cisterne u podzemlju atrija koje su dobile novu funkciju. Komunikacijski parazit omogućuje panoramski pogled na grad a istovremeno omogućava svoju ekstenziju te povezivanje potencijalnih novih sadržaja kompleksa u budućnosti.