Članak u časopisu: ČIP 668-671
Superstar I. M. Pei
datum/vrijeme
31.12.2010.

?Royal Institute of British Architects (RIBA) 1848. godine dodijelio je prvu Kraljevsku zlatnu medalju jednom arhitektu za njegov opus (dobio ju je tada Charles Robert Cockerell), a u posljednjih desetak godina na popisu nagrađenih našli su se Frank Gehry, Jean Nouvel, Rafael Moneo, Herzog & de Meuron, Álvaro Siza Vieira… Posljednji je laureat za 2010. godinu 92-godišnji Ieoh Ming Pei. Pei se smatra jednim od posljednjih živućih modernista. Taj rođeni Kinez kaže kako nikada zapravo nije otišao iz Kine, ali i da je zapadnjački arhitekt. Njegov impresivan opus (knjižnica John F. Kennedy, gradska vijećnica u Dallasu, toranj Hancock, Fragrant Hills and Javits Convention Center, Le Grand Louvre, Meyerson Symphony Center and Bank of China, National Center for Atmospheric Research u Coloradu, Rock and Roll dvorana slavnih i dr.) odiše opsesijom geometrijskim oblicima.Svoja osobna zapažanja o Ming Peiu dao nam je sveučilišni profesor Nikola Filipović.Superstar I. M. Pei Piše Nikola FilipovićEnglezi su kao i uvijek stavili točku na i: Pei je laureat Kraljevske zlatne medalje za arhitekturu.Obiteljski portretRoditelji i devetoro djece. Sasvim lijevo, trogodišnji dječačić uz igračku (drveni konjić – ljuljačka) kao i svi ostali gleda u kameru. Obitelj sa 600-godišnjom povijesti (!) koju vodi I. M.-ov otac, šangajski bankar. Na očev zahtjev I. M. odlazi u Sjedinjene Države, brodom do San Francisca, pa vlakom u Philadelphiu (preko Chicaga). Preko Penna odlazi na MIT, gdje dekan arhitektonske škole zapaža njegov „design talent“ i upućuje ga na odjel za arhitekturu. Na I. M.-ov protest: „Ja nisam crtač“, ima odgovor: „Nonsens, ne znam niti jednog Kineza koji ne zna crtati“.Pei studira arhitekturu.Na putovanju u New York sreće Eileen (Ai-Ling) Loo, sunarodnjakinju koja će nekoliko godina poslije diplomirati i udati se za I. M.-a. Mladi par planira povratak u Kinu, no sprječava ih ratna situacija. Ponovni pokušaj po završetku rata ne uspijeva. Ei prihvaća očev savjet i ostaje u Americi. To je dobra vijest za arhitekturu (dakako i za I. M.-a). Povratkom Peia u domovinu kineska arhitektura dobila bi (vjerojatno) malo, dok bi svjetska izgubila previše.Treba li spomenuti da su na Harvardu Gropius i Breuer. S potonjim (i suprugom Constance) Peiovi uspostavljaju prijateljstvo. Otac radi, obitelj raste (Peiovi će imati četvero djece).Prvi od susreta koji će označiti karijeru I. M.-a događa se 1948. na Madison aveniji 383 (New York). Pei (sada asistent profesor na Harvardu) upoznaje Williama Zeckendorfa, poduzetnika i graditelja. William je velik (fizički) čovjek koji voli automobile, velike cigare i velike poslove. Pei će poslije reći, sjećajući se prvog susreta (William ne prekida telefonski razgovor, gosta pokretom ruke upućuje na stolac) i „sumornog“ ugođaja prostorije čiji su zidovi ispunjeni fotografijama garaža: „Bilo mi je jasno da smo u cijelosti oprečni“.No, sljedeća će godina (usprkos oprečnosti) donijeti sjajnu suradnju njih dvojice. U toj će „školi“ Pei naučiti „misliti veliko“.Usput, godinu poslije, svoj će ured smjestiti upravo na aveniji Madison, a s obitelji živi na elitnoj lokaciji Manhattana uz East River.Američka tragedija 1963.1964. odluka obitelji Kennedy o gradnji Memorijalne knjižnice J. F. K. u Bostonu. Pei je izabran. „Među mnogobrojnim kandidatima nije nedostajalo najiskusnijih svjetskih arhitekata“. Autor I. M.-ove monografije (i navedenog citata) Carter Wiseman naslovit će peto poglavlje: The John F. Kennedy Library (1964 – 79) Gateway to Fame. Sve ostalo je – uspjeh.Udovica Kennedy (Jackie) nakon razgovora (intervjua) s I. M.-om ne skriva oduševljenje i prvi će se put javno čuti o čudesnom šarmu, finoći, eleganciji, odmjerenosti i „diplomatskom“ nastupu I. M.-a. Kao što je Šangaj 1935. bio početak životnog puta tek stasaloga mladog čovjeka, Boston je 1964. označio njegov arhitektonski put koji, srećom, traje i danas (I. M. je stigao do 93., ne zgrade nego godine!).Obitelj Kennedy, američka Vlada, Republika Francuska (predsjednik Mitterand), Vlada Republike Kine – naručioci su I. M.-ovih djela. Mjesta su: Boston, Washington, Miami, Dallas, Pariz, Peking i Hong Kong. Tek dio začuđujućeg opusa od 114 izgrađenih građevina (do 1990. prema The Architecture of I. M. Pei, Carter Wiseman, Thames and Hudson).GrađevineJ. F. K. Library (1964. – 79.), John Hancock Tower (1966. – 76.), Boston; National Gallery of Art, East Building (1968. – 78.), Washington; World Trade Center (1980. – 86.), Miami; Grand Louvre (1983. – 89.), Pariz; Fragrant Hill Hotel (1972. – 82.), Peking; Bank of China (1982. – 90.), Hong Kong.Rekli bi pajtonovci, a sada nešto sasvim – osobno. Kako sam posjetio, skicirao i doživio I. M.-ova zdanja (itinerer za fanove suvremene arhitekture).Na travnjaku uz obalu (bostonska luka) stakleni paraleloped s paspartuom velike bijele plohe. Lijepo, odmjereno i ne preuzbudljivo (to je zadnje koje ima svrhu, ali je i spomenik). Unutar staklene opne postajete svjesni dramatičnosti. Kvadrat je urezao uvećani istokračni trokut čija je hipotenuza dvostruko veća od stranice kvadrata. I sve kroz ukupnu visinu prostora od gotovo trideset metara. I još jednom snimke sa svečanog otvaranja: Jackie, Robert, I. M. i uzvanici pod slobodno visećom golemom američkom zastavom. Pei ima okrugle naočale od kornjačevine (ne po L. C.-u, već tradicionalno kineske), njegove su oči (uski prorezi između kapaka), Clinta Eastwooda, a smiješak zagonetniji od onog najpoznatijeg. Prije odlaska pogledajte zdanje (Hancock Tower) skoro „fatalne ljepote“ (Carter Wisman) i uživajte u smještaju kosog pravokutnika unutra kvadrata (!).Spremni ste za simfoniju varijacija istostraničnih trokuta (da je Pitagora živ!). Na washingtonskom mallu, uz grandioznu osovinu francuskog urbanizma kosi smjer jedne ulice odredio je sve. Ostalo je Pei.Prođite uz grandioznog Moorea i našli ste se u najljepšem i najuzbudljivijem prostoru. Nad vama Calder, oko vas Pei, a sve okupano zenitnim suncem.Ne štedite vrijeme.Navratio sam na sat-dva i ostao zamalo cijeli dan.I još šest malih ostakljenih piramida čovjekove visine (nadsvjetlo podzemnoga spojnog hodnika s matičnom zgradom) morate vidjeti.Vidio ih je i Mitterand, pozvao Peia i dobio svoju veliku.Ne vjerujem sam sebi da ću ovo napisati. Ne mogu odoljeti. Citirat ću trenera svih trenera „Sine, uzalud ti talent, trener, trud, ako nemaš i sreće; oprosti se s uspjehom!“ (rečeno nakon povratka iz Francuske).Još ste u USA. Stvarno niste vidjeli „Miami Icecream“ (moj naziv). Ne propustite toplu i vlažnu (tropsku) noć. Bauljate gradom znojni, iscrpljeni i žedni. No svako toliko osvježavate ne tijelo već duh. Nije fatamorgana: skoro dvije stotine metara visok – zamaman, hladan, sladak i neodoljiv – sladoled. Nikad više u životu nisam pojeo sladoled – što će mi sitnica koja stane u ruku i u času nestane. Po američkim mjerilima, Dallas vam je u susjedstvu.Ovo nije ironična (ili čak zlobna) sugestija. Ne mislim na atentat.Zajednički projekt Cooba i Peia koji se referira na bostonski toranj, no uz čudesnu varijaciju vertikalne geometrije. Kao da je u krivome gradu. Grandiozne svemirske rakete ispaljuju se iz floridskog centra Kennedy (!!). Bila bi prva staklena.Gotovo sam siguran da ste bili u Parizu. I vidjeli ste staklenu. Ako niste, morate vidjeti i veliku kamenu, a morali ste čuti (na fakultetu) za onu armiranobetonsku i naopaku (Oscar Niemeyer). Možda se sjećate i mog vapaja: „Nikad ne reci nikad“.Četiri tisuće godina trebalo je čovječanstvu da „izrodi“ Oscara koji će je (šuplju) postaviti na vrh. Brzopleto sam bubnuo: „S piramidama u arhitekturi je gotovo“. I evo ti I. M.-a sa staklenom. Nikad ne reci nikad, i idi dalje: varijante su Peking – Šangaj – Hong Kong ili obrnutim redom. Vodi vas agencija Fanovi suvremene arhitekture (podaci u redakciji ČiP-a, cijena na upit).Ja mogu samo od Hong Konga (ostala dva me još čekaju).Prije svega morate odsjesti u Mariottu. Stigli ste avionom noću i ne možete si pomoći. Naletjeli ste na Fostera (to su neprilike putovanja avionom – bar niste pali). Čeka vas novi dan. Svježi ste, naspavani i nahranjeni, ne možete dočekati vidjeti sve. Izlazite iz hotela i: Stanite! Malo je takvih mjesta na svijetu gdje se pred vama, na „dohvat ruke dižu put neba“ Pei i Rudolph. Banka Republike Kine (lijevo) i centar Bond (desno). Nešto dalje još jedna banka (hongkonško–šangajska) – opet ste naletjeli na Fostera. Ne gledajte samo, ne fotografirajte! Skicirajte i uživajte.Nažalost, kao ni Pitagora, tako ni H. Hesse nije živ, a jednako lijepo, uzbudljivo i tajnovito kao njegova“igra staklenih perli“, stoji preko tristo metara visoka „igra staklenih kvadrata“. „Tako kineski“. Mislim na I. M.-a i parafraziram: „Tako španjolski“, rekao je B. P. kada smo prvi put čuli (LP Sketches of Spain) Milesa kako trubi svoje skladbe Saeta i Solea.Centar Bond za jedan drugi tekst: veliki come back P. R.-a. To je priča o uspjehu. Ne znam zašto A. L.Webber čeka.