Vijesti
Spomen-park Šubićevac: Geneza prostora / Putevi obnove
datum/vrijeme
05.06.2019.

Spomen-park Šubićevac: Geneza prostora / Putevi obnove

Zaključci i smjernice

Muzej pobjede, Šibenik, 18.5.2019.

Organizatori: Muzej pobjede Šibenik (UABA Šibenik), Udruženje hrvatskih arhitekata (UHA), Radna grupa Društva arhitekata Šibenik (Soba DAŠ), Institut za povijest umjetnosti (IPU)

—-

Nastavno na zaštitu iz 1969. godine, Spomen-park Šubićevac je kao pojedinačno kulturno dobro uvršten u Registar kulturnih dobara Ministarstva kulture Republike Hrvatske 2005. godine. Riječ je o najvišem stupnju zaštite. Potaknuti inicijativom za obnovu parka, koju je početkom 2019. objavilo Udruženje antifašista i antifašističkih boraca Šibenik, u suradnji s vodećim strukovnim i znanstveno-istraživačkim organizacijama u Hrvatskoj, organiziran je 18. svibnja 2019. godine javni seminar s ciljem prezentacije i revalorizacije društveno-memorijalne, arhitektonsko-urbanističke i povijesno-umjetničke vrijednosti spomen-parka. Pored upoznavanja lokalne zajednice s vrijednošću šibenske modernističko-memorijalne baštine te predstavljanja recentnih primjera kvalitetne obnove spomenika i memorijalnih cjelina posvećenih antifašističkoj borbi i žrtvama fašističkog terora, cilj događanja bio je i izraziti višestruku zabrinutost oko posljedica sve učestalijih vandalskih napada na spomen-park te upozoriti na njegovu devastaciju i zapuštenost, koja je rezultat višegodišnjeg izostanka institucionalne brige i komunalnog održavanja javne površine parka.

Spomen-park Šubićevac autorski je rad arhitekta i urbanista Zdenka Kolacija i akademskog kipara Koste Angeli Radovanija, izveden u dvije faze: 1962. te od 1978. do 1981. godine. Osim što svojom kvalitetom predstavlja izniman primjer  spomeničke produkcije druge polovine 20. stoljeća u Hrvatskoj i šire, Spomen-park Šubićevac ujedno je i važno mjesto kolektivnog sjećanja fašističkog terora provedenog nad više desetina antifašista na tom lokalitetu tijekom Drugog svjetskog rata.

U sredinama koja su sve intenzivnije okrenute turizmu te izložene tržišnoj logici kroz eksploataciju javnih prostornih resursa, ovakve oaze pijeteta i društvenog sjećanja ističu se dodatnim simboličkim nabojem te predstavljaju iznimnu društvenu i kulturno-historijsku vrijednost kao i vrijedan edukativni potencijal za buduće generacije. Suptilnost oblikovanja čini ovaj modernistički park iznimnim ostvarenjem, ali zahtjeva i dodatan senzibilitet kako bi se uspostavio konstruktivan dijalog između različitih dionika procesa zaštite, obnove te plana održavanja i korištenja. Izlaganja i rasprave na seminaru pokazale su da je trenutno stanje i ugroženost ovog kulturnog dobra s jedne strane posljedica sustavne nebrige i višedesetljetnog povijesnog revizionizma, dok je s druge riječ o opasnosti kojoj su u mašineriji neoliberalizma i turistifikacije izloženi svi javni prostori, a osobito oni čije je sustavno zatiranje značenja i društvene vrijednosti vođeno političko-ideološkim interesima. Spomen-park Šubićevac predstavlja tako ogledni primjer višedesetljetne devastacije i nebrige o antifašističkoj baštini u Hrvatskoj, kao i ugroženosti kulturne baštine u cijelosti.

Seminar je objedinio predavanja vodećih stručnjaka za modernističku (Tamara Bjažić Klarin, IPU) i memorijalnu baštinu (Sanja Horvatinčić, IPU), mlađih autora koji promišljaju suvremenu ulogu krajobrazne arhitekture u oblikovanju javnih prostora i slike grada (Mate Rupić) te predstavljanje uspješnih domaćih projekata obnove, poput Memorijalnog centra „Lipa pamti“, nagrađivanog rada arhitekta Antuna Sevšeka i dizajnera Damira Gamulina. Seminar je upotpunjen projekcijom dokumentarnog filma o Zdenku Kolaciju, koautoru spomen-parka, urbanistu i jednom od najznačajnijih autora u polju memorijalne plastike u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji („Srdačno vaši – Zdenko Kolacio“, redatelj Ivan Hetrich, HRT, 1986.).

Popodnevni dio programa zaključen je radionicom i panel raspravom kroz koju su sudionici seminara iznijeli različita viđenja mogućnosti obnove i korištenja parka u budućnosti.

Navodimo neke od zaključka radionice:

  • Budući da je riječ o kolektivnom mjestu sjećanja, spomen-park Šubićevac mora biti osiguran i uređen prostor koji će istovremeno biti javno dostupan građanima Šubićevca, Šibenika i svim zainteresiranim posjetiteljima. Režim nadzora i osiguranja prostora, umjesto cjelovitim zatvaranjem parka, trebalo bi provesti adekvatnim osvjetljenjem, postavljanjem nadzornih kamera te redovitim uređenjem, održavanjem i pojačanim nadzorom od strane lokalnih komunalnih službi. Problem nepropisnog korištenja zelene površine (šetanje pasa) trebalo bi riješiti pojačanim nadzorom i penalizacijom prekršitelja. Budući da bi postavljanje ograde na sam ulaz znatno narušilo izvornu koncepciju spomen-parka, zatvaranje parka ogradom za sada se preporučuje samo na jugo-istočnoj strani prema maslinicima.

 

  • Neodržavanje zelenila parka posljedica je isključivanja ove površine s liste održavanih zelenih površina u gradu Šibeniku 1990-ih godina. Spomen-park mora čim prije biti vraćen u nadležnost gradske komunalne službe, kao što je slučaj s drugim zelenim površinama u gradu.

  • Spomen-park Šubićevac jedno je od svega tri objekta/cjeline u gradu Šibeniku nastalih nakon 1945. godine i uvrštenih u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Taj status nalaže izradu stručnog elaborata, najvišu razinu profesionalnosti prilikom obnove parka te nadzor nadležnog konzervatorskog odjela Ministarstva kulture prilikom izvođenja radova. Osim same obnove, nužno je predvidjeti adekvatan plan upravljanja i održavanja kulturnog dobra.

 

  • U izradu stručnog elaborata trebao bi biti uključen interdisciplinaran tim stručnjaka (povjesničari umjetnosti, arhitekti, krajobrazni arhitekti, povjesničari i dr.). Izrada elaborata i projekta obnove može se odvijati paralelno s aktivnostima revitalizacije parka od strane UABA-e Šibenik, pri čemu se ne bi smjelo zadirati u izvorne elemente parka (staza, obelisk, zidovi, stepeništa, autentični stupovi i teren oko njih, kameni kubusi s posvetom, itd.).

  • Radi izostanka povijesnih narativa o značaju antifašističke borbe te uzrocima i razmjerima stradanja tijekom Drugoga svjetskog rata u domaćem javno-medijskom prostoru i službenim školskim kurikulumima, unošenje novih didaktičnih i interpretacijskih elemenata u park u potpunosti je opravdano i poželjno. Njega je potrebno uskladiti s izvornom koncepcijom parka i ograničiti na bočne površine u zoni borova te sadržaj prilagoditi muzeološkim standardima (muzej na otvorenom).

 

  • Novo projektirani sloj parka trebao bi biti koherentan u jeziku i izvedbi, radi jasnog razlikovanja od povijesnog te kako bi se izbjeglo fragmentiranje parka na sitnije zone i strukture, odnosno zadržala njegova prvotna čitljivost i ideja.

 

  • Prilikom osmišljavanja i oblikovanja novih interpretacijskih elemenata u parku (panoi s duljim natpisima, prostorni prikazi poput karti, reljefa, multimedije i sl.) potrebno je angažirati povjesničara/muzeologa-kustosa koji barata znanjima i praksom u polju suvremene muzeologije.