Nagrada Neven Šegvić
Snješka Knežević
laureat
Godina
2002.

Dr. Snješka Knežević, vanjska suradnica Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu, autorica je niza zapaženih znanstvenih i stručnih radova, elaborata i knjiga posvećenih razvoju urbanizma u Zagrebu, prepoznavanju duha mjesta te utvrđivanju stilskih i kulturnih specifičnosti podneblja.U svojim objavljenim člancima, nastalima na temelju opsežnih znanstveno-istraživačkih postupaka, dr. Snješka Knežević obrađuje svojstvena obilježja urbanih sadržaja, prepoznajući visoku razinu oblikovanja sveukupne zagrebačke sredine. Zahvaljujući njenim istraživanjima, zagrebački reprezentativni prostori prepoznati su kao ključni nosioci obilježja urbanog identiteta. Snješka Knežević istražuje i verificira kreativne intervencije (kao i neostvarene zamisli) zagrebačkog donjogradskog ambijenta pridonoseći širem prihvaćanju spoznaje o kulturi oblikovanja te potrebi kritičkog pristupa urbanom razvoju grada.Knjiga “Zagrebačka Zelena potkova” istražuje spomenik epohe stvaranja modernoga grada i proces spajanja njegovih povijesnih dijelova u jedinstveni urbani organizam; možemo reći da je riječ o ključnome djelu autoričina opusa u kojem su cjelovito obrađene urbane karakteristike razvoja Zagreba, te znanstveno utemeljeno razložena djela i ostavštine arhitekata i urbanista koji su trajno obilježili gradski prostor. Njene studije sveobuhvatno svjedoče o formativnim razdobljima urbanih procesa, osobito utemeljiteljskog doba tijekom kojeg novi zahtjevi kulture, javnog i društvenog života potiču zamisao o uređenju središta grada kao prostora reprezentativnog značaja.Posljednji objavljeni članak “Urbanističke zamisli Viktora Kovačića” (Radovi Instituta za povijest umjetnosti, Zagreb, br. 24/2000., izašli 2001. godine) obrađuje jedno od najzanimljivijih formativnih razdoblja Zagreba, tijekom kojeg je Viktor Kovačić izradio nekoliko projekata uređenja gradskih trgova te jednog perivoja. Fundamentalno istraživanje dr. Snješke Knežević ovaj put je posvećeno začetniku hrvatske moderne, arhitektu koji svojim suzdržanim no uvjerljivim uvođenjem novih arhitektonskih ideja odgovara duhu prostora i vremena, a koje je uvelike odredio svojim stvaralaštvom. Snješka Knežević u radu zaključuje kako Viktor Kovačić u nekoliko izabranih primjera odbacuje povijesne stilove određujući se kao protomoderni arhitekt koji pritom ostaje povezan uz povijest, što bismo mogli okarakterizirati kao zagrebačku arhitektonsku specifičnost. Članci i studije autorice uzajamno se povezuju u jedinstveno kritičko djelo, kojim pridonosi ozbiljenju svjedočanstava o arhitekturi, estetici kao i sveukupnoj kulturi naše prošlosti.