Vijesti
Preminuo je Bernardo Secchi. S njim odlazi jedan dio europske urbanističke povijesti.
datum/vrijeme
02.10.2014.

Preminuo je Bernardo Secchi, urbanist i docent na brojnim talijanskim i europskim sveučilištima, između ostalih i na milanskoj školi Politecnico, gdje je bio na čelu fakulteta arhitekture sedamdesetih i osamdestih godina, te na sveučilištu IUAV u Veneciji gdje je osnovao doktorski studij urbanistike i gdje je priveo kraju svoju karijeru; kolumnist u Gregottijevom časopisu Casabella i zatim direktor časopisa Urbanistica od Nacionalnog instituta za urbanistiku (INU). U godinama u kojima su regionalne studije, nastale planiranjem i gospodarskom analizom, prisvajale strukturalizam, bio je među prvim stručnjacima koji su posvetili pažnju fenomenu Sprawl, a s  Francescom Indovina pojmovno ga je odredio i nazvao “citt? diffusa” (prošireni grad). Za razliku od većine drugih stručnjaka, uvijek je naglašavao karakter vremenske prilagodbe i dugotrajnosti i tvrdio da određene karakteristike u dolini rijeke Po, tzv. “villettopoli” (kraj sa specifičnom gradnjom), nisu patološka pojava u smislu posljedice frenetičnog razvoja, nego su u konačnici ishod dugotrajnog procesa erozije između grada i sela koji je počeo u ranom srednjem vijeku. Ovakav način istraživanja prostora koji obuhvaća gospodarstvo, zemljopis te društvene discipline kao što je morfologija izgradnje i infrastrukture, omogućio mu je da u jednakoj mjeri istraži područja koja se s jedne strane međusobno prilično razlikuju, a s druge strane su pak homologna, poput Fiandri ili Veneta, te da prije svih drugih nadvlada ideološke barijere.  

U Italiji gotovo ne postoji grad koji Bernardo Secchi nije istraživao i projektirao, uključujući uvijek veliki broj studenata, stručnjaka, znanstvenika, političara, fotografa i pisaca te često zauzimajući teške, dvosmislene i krivo protumačene stavove, kao što se dogodilo s planom Brescie. Bez imaginarija Guida Guide bilo bi teško pojmiti različito značenje dano krajobrazima i marginalnim područjima u čijem je osmišljavanju Secchi dao svoj doprinos. Između ostalih, potpisuje planove za La Speziju, Valle della Foglia, Prato, Veneto, Fiandre, s Koortijk i Anversa, s Paolom Vigan?, sve do Sarkozyjevog poziva za Pariz nakon Kyota i nove Moskve, prije Putinovog povratka. Često je ponavljao da je jednako teško proučiti i napraviti plan za maleno provincijsko mjesto i za neki veliki glavni grad. A upravo je istraživanju gradske napučenosti i njenih učinaka posvetio svoje zadnje godine, pišući La citt? dei ricchi e la citt? dei poveri (Grad bogatih i grad siromašnih) u izdanju Laterze objavljenom 2013. gdje opisuje teritorijalni ishod akumuliranja ekonomskih razlika, poput karte za iščitavanje Pickettyja i njegovog Kapitala u 21. Stoljeću. Dotaknuo je temu teritorijalne neravnoteženosti, o čemu se već govorilo sedamdesetih godina, ali ovdje s jednim radikalno drukčijim stavom, konkretnijim i manje analitičnim, deskriptivnijim i manje ideološkim.

Danas različiti tekstovi o njegovom djelovanju također svjedoče o tome da se radi o jednoj kontroverznoj i višestrukoj ličnosti.

Postoje tvrdnje da je Nobelova nagrada nastala jer je netko zbog greške u prijepisu objavio da je Alfred Nobel preminuo, a zapravo se radilo o njegovom bratu. Iz tog je razloga Alfred Nobel doživio trenutak da pročita vlastitu osmrtnicu. Razočaranje i bijes zbog toga što su ga se svi sjećali samo kao bogatog izumitelja oružja koje može nanijeti toliku štetu potaknuli su u njemu razmišljanje i želju da ga se ljudi sjećaju u drukčijem svjetlu. I otuda zapravo potječe nagrada. 

U nekim osmrtnicama navodi ga se kao donositelja berlusconijanskog grada, u nekima kao velikog genija, riječ u koju nikad nije povjerovao, u nekima kao učitelja koji ima puno ožalošćenih štovatelja, što se zapravo nije moglo reći – tko zna, da danas može pročitati svoju osmrtnicu, tko zna što bi osmislio. Eto, volio bih da ga to mogu pitati. Možda bi poput jednog drugog inženjera napisao roman.  

S Bernardom Secchijem Italija gubi jednog lucidnog, oštroumnog i nepristranog svjedoka dubokih promjena od Drugog svjetskog rata do danas; znanstvenika koji odlazi ostavljajući za sobom  mnogo učenika, a niti jednu školu.