Razbijanjem programskih jedinica u manje volumene te koristeći u cijelosti prostor kompleksa, autori postižu dinamičnu kompoziciju, koja na način blizak lokalnom naslijeđu – za ove prostore karakteristične matrice raštrkanih sela – formira međuodnose pojedinačnih sadržaja i volumena, te definira kako izgrađeni tako i preostali neizgrađeni prostor, potencirajući duh mjesta ovog pitoresknog pejzaža. Jednostavnošću tlocrtne dispozicije svakog od volumena i poglavito oblikovanjem koje – korištenjem lokalnih materijala, parafraziranjem i apstrahiranjem tradicionalnih arhitektonskih elemenata – na suvremen način interpretira tradicionalne prostorne sklopove, formu i estetiku, stvorena je vrijedna prostorna kompozicija koja oplemenjuje ovaj prostor. Suvereno baratajući programom, prostornom kompozicijom i suvremenom arhitektonskom formom te interpretirajući tradiciju graditeljskog naslijeđa, autori tako postavljaju visoke kriterije arhitektonske reakcije i komponiranja u neurbanim prostorima.