Nagrada Drago Galić
Obiteljska kuća Stupalo
laureat
Godina
2000.
Autori
Koautor

Tvrtka

Ovo djelo dobro ocrtava trenutak hrvatske arhitekture, da mlađa generacija još nije stasala, te da zreli stvaraoci, poput Kovačića i Duplančića, još uvijek prednjače. Kovačićeva kuća je značajno nastojanje da se u poplavi tajkunskih eskapada, luksuz protumači na jedan kultiviraniji način. Počevši od tretiranja vanjskih djelova objekta, Kovačić jasno pokazuje kako se „gradi parcela“, sukladno mediteranskoj tradiciji kultiviranja okućnice. U doba naglašene potrošnje, ubrzane digestije, inscenacija „hiperrealnosti“ i tehnološkog „tour de force“ u sferi komunikacija i sofisticirane opreme za domaćinstvo, kovačićevska laid back arhitektura predstavlja oazu i osvježenje. U ovoj kući još uvijek treba postojati pisaća mašina! „Unplugged“ pristup, kojeg autor gaji u nizu svojih projekata, jedna je od inačica kojom bismo mogli sustavno promovirati i naš turizam – barem kao jednu od alternativa. Slijedom toga „prostori za pijanstvo“ paradigma su dalmatinskog hedonizma, kojeg Kovačić strašću poznavaoca i protagonista tumači i uvijek iznova formulira u svojim kućama. Prostorni koncept moguće je pratiti kroz parove – otvoreno/zatvoreno, nisko/visoko, svijetlo/tamno, toplo/hladno, tvrdo/meko, mokro/suho, pri čemu nastaju situacije u kojima suprotnosti još više dolaze do izražaja. Ujedno i tradicionalne kvalitete mediteranskog načina življenja, kao prožimanje unutrašnjeg i vanjskog, bivaju znalački iskorištene. Uvjerljiv je odnos cjeline, sekvenci i detalja. Oblikovanje stupa kojim Kovačić strukturira (uglavnom) pretprostore, nastavak je kanona kojeg susrećemo već u hvarskom restoranu „Hanibal“ i potvrđuje autorovu angažiranost na nivou pojedinosti. Primjena materijala je poznata Kovačićeva tema, te i u ovom Mediteranu, ali koja biva tek sporadično primijenjena. Kod Kovačića pak gradacija osvjetljenja, te uporaba sjene ima središnje mjesto. Interieur se doima ponešto predovršenim, s prizvukom hotelskih prostora, ali nedostatnu udomaćenost treba, vjerojatno, pripisati i fotografijama, načinjenim netom po svršetku gradnje. Dosljedni modernizam, podržan refleksom bazena, vraća nas malo unazad, u doba kalifornijskih „Case Study Houses“ i asocijacije prizivaju ležaljke uz bazen pred Neutrinim kućama. Pitanje primjerenosti korištenja vokabulara i sintakse pedesetih ili sedamdesetih, Kovačić, čini se, ostavlja otvorenim. Predloženom nagradom Stručni savjet prepoznajući vrijednost arhitektonskog djela Vile Stupalo kao „klasni primjer kasne moderne“ daje poticaj arhitektu Kovačiću, nipošto u smjeru rezimiranja, već naprotiv prema novoj fazi stvaralaštva, u skladu s renomeom i iskustvom, koju svi s nestrpljenjem očekujemo.

Suradnici

Tatjana Boban

Adresa

Ulica Tonča Perasovića Marovića 2