Aktualno
MARJAN VIDEC – ARHITEKT I LIKOVNI UMJETNIK
datum/vrijeme
14.11.2019.
Varaždin, 8. travnja 1953. – Zagreb, 14. studenog 2009.

Teniski stadion Stella Maris u Umagu poznat je svima. Neprijeporno je to ikonička građevina hrvatske arhitekture, po suptilnosti oblikovanja, inovativnosti konstrukcije i prostornom značaju mjerljiva kod nas jedino s Magaševim Poljudom.

Manje je poznato, čak i dijelu stručne a posebno široj javnosti, da joj je autor Marjan Videc, arhitekt, dizajner, likovni i konceptualni umjetnik, sportaš, suprug, otac, čovjek slobodnog i nesputanog kreativnog uma. Perfekcionist čiste misli i minimalističkog izričaja. Hipersenzibilan, fin, pomalo sjetan, fanatično savjestan, tako ga se sjećaju kolege, prijatelji, sportski partneri i suparnici.

Diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u klasi prof. Božidara Rašice 1980., a već 1987. dobiva status slobodnog umjetnika. Kao free lancer posvećuje se istraživanju likovnosti od slikarstva i crteža, preko instalacija i ambijenata, do dizajna i arhitekture, izlažući na brojnim umjetničkim i arhitektonskim, samostalnim i grupnim izložbama u zemlji i inozemstvu.

Široj javnosti postaje poznat 1989. pobjedničkim natječajnim projektom, a 1990. i realizacijom stadiona i tenis centra Stella Maris u Umagu, svojim remek-djelom i trade markom. „Jedinstven oblik školjke središnjeg stadiona te položaj teniskog centra uz samu plažu … koji obuhvaća središnji stadion, Grand Stand teren, Hard Court teren i 9 zemljanih terena …, središnji stadion može primiti do 4.000 gledatelja, dio na tribinama, a dio u VIP ložama”, navodi Wikipedia u prilogu o teniskom turniru Croatia Open Umag. Za taj stadion, 1995. u Kölnu (Njemačka), Videc dobiva brončanu medalju za arhitekturu sportskih objekata, IAXS Award, Olimpijskog odbora IOC-a i Svjetskog udruženja arhitekata UIA-a.

U razdoblju 1995.-1997., sam ili u suradnji (Z. Krznarić, A. Meštrović, S. Vavra-Varjačić i drugi) projektira i realizira još neke sportske objekte, među njima Golfsko igralište i vježbalište Hotela I u Zagrebu (1994.) te Redizajn Teniskog centra Hotela Sunčana uvala u Malom Lošinju (1992.).

Uz brončanu medalju IAXS Award za stadion Stella Maris, Marjan Videc dobitnik je i priznanja za natječajni projekt House for long life (s arhitektima Barišić i Franić) u Misawa-i u Japanu 1982.

Sudjeluje na natječajima za World Trade Centar u New Yorku (USA, 2002-2003.), Most branitelja u Rijeci (1996.), Spomenik braniteljima u Kustošiji u Zagrebu (1996.), Stari-novi mostarski most Most-Art (BIH, 1996.).

U fazi projekta ostaju Teniski centar Kvarner u Rijeci (1995.-96.), Teniski centar Savica u Zagrebu (1995.), Golfsko igralište Dolina kardinala u Krašiću (1997.) i igralište u Kerestincu (1993.), te mnogi drugi.

O umjetničkom i arhitektonskom radu ovog interdisciplinarnog umjetnika objavljeni su brojni tekstovi i članci u domaćoj i stranoj literaturi, kao što su Tehnička enciklopedija (12), Zagreb (1992.), Likovna enciklopedija (II), Zagreb (1997.), Special Europolis, Impiante, Milano (3/1995.), Tour Guide, New York (1993.), Out Post Venice, Venecija (1995.), Exemplary Sports and Leisure Facility, Köln, domaća stručna literatura, dnevni tisak, tjednici, deplijani izložbi i sportskih objekata …

Marjan Videc, naš Cici, bio je član brojnih strukovnih, umjetničkih i sportskih udruženja i organizacija (HDLU, UHA, DAZ, IAA, …). Kao sportaš i neprijeporni autoritet na planu projektiranja sportskih objekata, bio je član brojnih ocjenjivačkih sudova, stalni sudionik i česti pobjednik teniskih turnira arhitekata u Osijeku, teniski partner Nikole Filipovića na Šalati, jedan od prvih hrvatskih golfera, sudionik nacionalnih prvenstava i međunarodnih turnira u golfu i predsjednik Golf kluba Maksimir 1929. u Zagrebu.

Sve je napustio 14. studenog 2009., predavši prethodno materijal za još jednu u nizu samostalnih arhitektonsko-umjetničkih izložbi. Izložba do danas nije pripremljena, a vjerojatno sadrži i recentnu produkciju 2003. do 2009., neevidentiranu u niže navedenim izvorima.

Da mu je dano da bira čijim bi imenom nazvao „svoj“ stadion u Umagu, vjerojatno bi izabrao ono Goranovo. Upravo se to dogodilo 2016., kada je Stadion Stella Maris postao ATP stadion Goran Ivanišević.

Tako je vrijeme ujedinilo dva velikana koji su nam, svaki na svoj način, puno toga dali. Jednoga općepriznatog i slavljenog, drugoga koji je živio uz mnoge, a ostajao sam i svoj.

Helena Knifić Schaps

Stadion Stella Maris, osobna arhiva Marjana Videca


Izvori:

Tko je tko u hrvatskoj arhitekturi 1997.-98. (1997.), Udruženje hrvatskih arhitekata, [ur. Krešimir Rogina], Zagreb, str. 468-469

https://hr.wikipedia.org/wiki/Croatia_Open_Umag

Hrvatska arhitektura 20. stoljeća – Andrej Uchytil – Scribd 

Web-arhiva Udruženja hrvatskih arhitekata

Osobne arhive