Članak u časopisu: ČIP 668-671
Kazaljka stvarnog vremena
datum/vrijeme
31.12.2010.

?BUKOVAČKA PRIČAFotozapis iz 1974. godineMILJENKO DOMIJANU izložbenom prostoru Hrvatskog muzeja arhitekture Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, od 11. 2. do 5. 3. 2010. godine , mogli smo pogledati izložbu Miljenka Domijana Bukovačka priča. Fotozapis iz 1974. godine. Naslov nagovještava da izložba medijalizira fotografiju koja je ujedno i njezin izložbeni medij. Ova recipročnost rezultat je autorova stava prema motivu koji fotografira: prostoru zapadne Bukovice, između Benkovca i Obrovca, u Dalmatinskoj zagori. Taj motiv za njega nije apstraktni prostor, već mjesto življenja – kulturni krajolik, štoviše, kako kaže u predgovoru svoje izložbe, to je ekskluzivan primjer neotuđenog suživota okoliša i čovjeka. Stoga se fokus njegovog kadra čvrsto drži za supstanciju toga krajolika – za kamen koji je i znak i označitelj njegovog fotozapisa.Autor pred nas stavlja prizore kamenitog pejzaža i kamene arhitekture zaustavljene kamerom 1974. godine. Niz crno-bijelih fotografija ritmički je oblikovan u tematske module: od panorama podvelebitskog krajolika do detalja skulpturalnih geoloških oblika; od sklopova kamenih kuća i okućnica do ognjišta; od prizora napornog rada do trenutaka odmora i uljepšavanja. Taj orkestrirani slijed slika poentira naknadno snimljena fotografija u koloru – svojevrsna fotoapstrakcija koju je naslikao odsjaj sunca na kamenu – autorovo intimno i sublimirano viđenje teme vlastita fotozapisa ogoljene do njezine srži. Fotografije, poput filmskih titlova, prate kratki tekstovi – iskazi autorova razumijevanja tragova života koje je uhvatila njegova kamera i pokušaj rekonstrukcije iskonskog samorazumijevanja po kojem se taj život odvijao. Godina 1974., kada je fotoreportaža snimljena, sad se vidi, bila je povlašteni trenutak u kojemu je još bilo vidljivo stoljećima nataloženo vrijeme. Motivi nekih fotografija podsjećaju na dagerotipije istraživača ili ljubitelja egzotičnih prizora iz devetnaestog stoljeća. Kazaljka stvarnog vremena vidljiva je samo u ponekom malom detalju: ambalaži, dijelovima odjeće na djeci… Vrijeme je nastavilo teći, a detalji sadašnjosti umnažati se, nadvladavati i rastakati sliku ukupnosti trajanja. Tehnološka modernizacija i posljednji rat dovršili su započeto i razorili tu krhku vremensku kapsulu. Od zapisa u kamenu ostali su nam tek njihovi fotozapisi, a autorov, nenamjerni, gotovo spontani poriv da zabilježi slike zavičaja, dobio je neočekivanu misiju i naknadno pronađenu namjeru: čuvanje slika jednoga nestalog života, povod za jednu izložbu.Izložba je realizirana u sklopu kampanje Vijeća Europe Europa zajednička baština – kamen kao graditeljski materijal. U kontekstu te kampanje, emocionalni naboj ovog fotozapisa pretočio se u djelotvornu ekološku svijest koja od nas traži odgovor na pitanje kako sačuvati kulturno naslijeđe i kako danas nastaviti živjeti s kamenom i od kamena. U toj točki autorov fotografski rad stapa se s njegovim dugogodišnjim, bogatim i plodnim radom posvećenom kulturnom naslijeđu i njegovom očuvanju. Upravo iz ove nesvakidašnje simbioze različitih pristupa, svojstvenih autoru radu, proizlazi i komunikacijski diskurs izložbe koji je istovremeno opći i znanstven, ali i poseban i osoban, pa izložba – iako malog formata – ima veliko polje djelovanja.Dubravka Kisić