Petak na 56. zagrebačkom salonu

U minulom stoljeću proizvodna traka evoluirala je u globalan, kompleksan logističko-infrastrukturni sustav unutar kojeg se proizvodnja i distribucija roba često odvijaju simultano i autonomno. Stoljeće nakon pokreta Arts and Crafts, u eri planetarne, algoritamski pogonjene proizvodnje, pitanja o odnosu čovjeka i stroja, estetike, etike i materijalnosti proizvodnih procesa ponovno su aktualna. Umjesto izrađenih objekata, u fokus dolazi arhitektura proizvodnih sustava i procesa.

Četvrtak na 56. zagrebačkom salonu

Arhitektonska pedagogija operira između utopijskog i konkretnog, u okruženju koje osigurava slobodno mišljenje i eksperiment. Kao repozitorij neizgrađenog, velikim
dijelom nastaje u edukacijskim procesima te čini jednu od osnova arhitektonske kulture. U kojem smjeru arhitektonske pedagogije mogu ići i na koji način arhitektonsko znanje prenosi i transfomira idealističku namjeru?

Srijeda na 56. zagrebačkom salonu

Navigacija arhivskom građom bliska je projektantskom radu. Istraživanje, strukturiranje i valorizacija arhitektonskih vizija određenoj sredini daje povijesne temelje, društveni volumen, kulturni kontekst i stručni legitimitet. Arhivi su po definiciji repozitoriji mogućnosti. Ipak, korištenje i usmjeravanje ovih mogućnosti nije isključivo istraživačko pitanje, nego pitanje odnosa sredine prema vlastitim povijestima.

Popratni program ‘pazar pijaca plac sajam tržnica trg’

Udruženje hrvatskih arhitekata (UHA) poziva Vas na popratni program izložbe ‘pazar pijaca plac sajam tržnica trg – arhitektura tržnica’ Mirande Veljačić i Dinka Peračića (dobitnika Grand Prixa 53. zagrebačkog salona), koji će se održati od srijede 15. 12. do petka 17. 12. u prostoru Udruženja hrvatskih arhitekata na Trgu bana Josipa Jelačića 3/1. 

Utorak na 56. zagrebačkom salonu

Antonio Gramsci krizu je definirao kao stanje u kojem staro umire, a novo se još nije spremno roditi. Ovo stanje, tvrdi, obilježeno je različitim anomalijama. To je slika vremena u kojem živimo – vremena agresivnih ekoloških, tehnoloških i političkih potresa koji nepovratno mijenjaju ne samo materijalni svijet, nego i naše poimanje svijeta i njegove budućnosti. Kuda krenuti iz ove točke? U smjeru alternativnih modela opstanka postojećeg ili dizajna novih svjetova koje tek treba nastaniti?

Ponedjeljak na 56. zagrebačkom salonu

Potresna 2020. godina pomaknula je dosadašnje poimanje krize kao pasivnog, normaliziranog stanja na sasvim novu razinu. Tektonika svakodnevnice pritom se nepovratno urušila, otvorivši prostor latentnog stresa. Taj prostor s jedne strane vodi
u sistemski raspad, no s druge može poslužiti kao poligon za testiranje novih modela otpornosti.